Turistička zajednica Jelenje

Kulturna baština

CRKVA SV. MIHOVILA
crkvaSadašnja župna crkva Sv. Mihovila sagrađena je na mjestu stare kapelice Sv. Mihovila na brežuljku zvanog Gorica. Župnik Pavao Lusser dao je porušiti staru crkvicu i na njenom mjestu postavljenje god. 1812. temeljni kamen za novu crkvu. Iz zabilježbi župnika Lussera razabire se da je svetište n
ačinjeno novo iz temelja a također se sa sigurnošću može zaključiti da je nova crkva morala biti malo uzdignuta, jer se u visini stropa srednje lađe nalaze na tornju iznutra tragovi od osovine jarmova, što znači da je zvonik bivše kapele bio nešto više od sadašnjeg krova nad srednjom lađom. Koliko su se mogli stari zidovi crkvice upotrijebiti, teško je reći, samo se vidi da je pothvat župnika Lussera bio zamašan i da je prema bilješkama u Stališu duša iz tog vremena bilo zaposleno mnogo zidara i kamenolomaca. God. 1814. crkva je bila pod krovom i tada (20. VIII. 1814) bila posvećena po biskupu Ivanu Ježiću. Crkva je konačno dogotovljena god. 1821. Narod je bio dosta siromašan, ali je otkidao od svojih usta i davao za gradnju svoje crkve, a mnogo je pomogao novčano i sam župnik.

Župna crkva Sv. Mihovila lijepa je i prostrana – 29 x 13 m, visoka 8 m – ima tri lađe. Župnik Lusser podigao je krasan glavni oltar od bijelog kamena i raznobojnog mramora s kipom Sv. Mihovila Arhanđela, a sa desne strane još jedan oltar od miješanog mramora (koga više nema u prezbiteriju). Između svetišta i lađe postavio je kamenu ogradu. U crkvi su nadoknadno stavljena dva pobočna oltara: Majke Božje sa slikom i kipovima Sv. Martina i Sv. Nikole, te oltar Sv. Stjepana. Propovjedaonica je od drveta i kamena, bez posebne umjetničke vrijednosti; krstionica je od kamena. Orgulje su nabavljene god. 1895. Na pročelju crkve župnik Lusser dao je sazidati toranj sa bakrenom kupolom na vrhu; ova je u ratu god. 1943. porušena, a župnik Blažević god. 1946. je toranj popravio i podigao za tri metra kamo su smještena tri zvona. Crkva ima sakristiju sa 4,50 x 4 m, a isto toliko spremište. Jelenjska se župna crkva gradila i uzdržavala prilozima vjernika i crkvenim sjenokošama, a brigom marnih župnika. God. 1874. bila je župna crkva nešto uzdignuta i proširena po župniku Mati Sabliću.

Stari župski stan podigao je župnik Lusser; župljani su dali radnu snagu, sav materijal i nešto novaca, dok je cisternu sagradio župnik svojim novcem. Taj stari župski stan sagrađen god. 1800. pretvoren je u pučku školu god. 1855. i u tu svrhu služio sve do god. 1943. kad je u ratu spaljen. Novi sadašnji župski stan sagradio je god. 1855. župnik Franjo Canjuga.

Župsko groblje u Jelenju bilo je nekada oko stare kapele Sv. Mihovila; kada je osnovana župa god. 1790. nabavljeno je zemljište za novo groblje. No ovo je brzo postalo pretijesno; proširio ga je župnik Lusser god. 1845. i sagradio u njemu kapelu Sv. Roka. Tako je župnik Lusser koji je umro u Jelenju god. 1839. ostao kao najzaslužniji župnik ove župe.


STARA CRKVA

Nekada je Jelenje pripadalo pod kaptolsku župu Grobnik. Odakle su kanonici svake nedelje i blagdanima dolazili u Jelenje i u maloj crkvici sv. Mihovila služili puku sv. misu. Crkvica je bila na istom mjestu, gdje je i sadašnja župa crkva, na vrhu zašumljenog brijega zvanog Gorica.

Oko crkvice bilo je groblje. Sjećam se da je još donedavna jedna stara ženica znala u nedelju iza mise kleknuti ispod kora današnje župne crkve okrenuta glavom prema desno zidu crkve i gledajući u pod pobožno bi molila. Kad sam je jednom zapitao, zašto to upravo ovdje čini, ogovorila mi je da joj stari rekoše, da je na ovom mjestu pokopana njezina baka. kad su se pak pred kojih desetak godina oko crkve zasađivali kesteni, našlo se ljudskih kosti u dubini ne punih dvadeset centimetara.

Stari nam požutjeli listovi otkrivaju tajnu, zašto su ove kosti tako plitko zakopane. Groblje oko ove župne crkvice bilo je na vrhu brijega, kamenito i s vrlo malo zemlje tako da su se mrtvaci preplitko sahranjivali. Kad bi pak došla jaka bura ili kiša, odnijela bi dešavalo da su se vidjeli goli pokrovi mrtvačkih ljesova. Protiv ovakvog stanja zagrebačka je županija odmah iza osnutka jelenjske župe, godine 1970, odlučno uredovala i tražila da se podigne novo župno groblje. U spisima se navodi kako je za ovako otvorena mrtva tjelesa velika pogibao da ih raznesu medvjedi, psi i vukovi, a da se o opasnosti zaraze stanovništva i ne govori. Osim toga car Josip II je zabrani da groblja budu uz župne crkve.

Zato je ovo staro groblje u Jelenju bilo napušteno i na mjestu, gdje je današnje groblje, bio je u tu svrhu kupljen jedan mali komadić zemlje. Proširio ga je kasnije župnik Lusser, o čemu će još bit govora.

crkva1

 

CRKVA SV. MAKSIMILIJANA KOLBEA
SPOMENIK PODHUMSKIM ŽRTVAMA