Turistička zajednica Jelenje

Povijest

Prapovijest općine Jelenje vezana je za Liburne, ilirsko pleme koje je živjelo na prostoru današnje Općine. Ostatke liburnske civilizacije predstavljaju brojne utvrde na uzvisinama i dobro branjenim prostorima, koje dobivaju na značenju tijekom prvih stoljeća naše ere kada služe kao obrana od barbarskih naroda. U 4. stoljeću započinje gradnja obrambenog sustava sa zidom i kulama, koji se proteže od Rijeke (Tarsatica) prema Vrhniki (Nauportus) u Sloveniji. Dio ostataka koji je iskopan na području Podkilavca i Jelenja poznat je pod nazivom RIMSKI LIMES.

Današnja općina Jelenje je u srednjem vijeku bila dio Grobničkog i Kastavskog kaštela, koje se prostiralo cijelim Grobničkim poljem i područjem oko Rječine, te je gravitiralo grobničkoj utvrdi koja je u početku pripadala knezovima Frankopanima, a potom grofovima Zrinskim. Frankopani postaju vlasnici župe Vinodol 1223. godine darovnicom kralja Bele, budući da su sudjelovali u obrani protiv Mongola. Upravi grobničkog kašela, koji je tada bio dio Vinodolske župe pripadala su sela Ilovik, Rječina, Jelenje, Podkilavac, Podhum, Zastenice, Velike i Male Dražice, Podčudnić, Podrvanj, Cernik, Buzdohanj, Hrastenice, Svilno, Orehovica i Tutnovo. Ljudi su se većinom bavili stočarstvom i poljoprivredom. Također se u to vrijeme razvijaju i brojna naselja uz ceste koja svoj procvat doživljavaju u 19. i 20. stoljeću. zahvaljujući tranzitnoj trgovini, te poprimaju više urbanistički izgled (Jelenje i Dražice).

Grobnišćina je u prošlome stoljeću bila poznata po mlikaricama, ženama koje su svakodnevno pješke nosile mlijeko u grad Rijeku da bi ga prodavale i pomogle prehraniti svoje mnogobrojne obitelji. Danas središnji općinski trg općine Jelenje proizvoljno nosi ime „Trg mlikarice“ u spomen tim ženama.

Tijekom 19. stoljeća svoj procvat doživljavaju i manja sela koja se nalaze na području gornjeg toka Rječine, a poznata su po mlinovima čija gradnja započinje već u 16. i 17. stoljeću. U 19. stoljeću formiraju se cijela naselja čije se stanovništvo bavi mlinarstvom, ljuštenjem žitarica, stolarstvom, te obradom drva. Iako su stari zanati nestali, neki su objekti sačuvani i danas služe uglavnom kao turistička atrakcija. U Martinovom Selu nalazi se „Gašparov mlin“ koji je izgrađen prije 350 godina, a jedini je preostali na području cijele Primorsko-goranske županije.